Domovinski rat
Kao i cijelu Hrvatsku početkom 1990. i Kijevo je zahvatio vjetar demokratskih promjena. 30. svibnja 1990. održani su prvi slobodni demokratski izbori na kojima je plebiscitom pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Početkom kolovoza iste godine 50 Kijevljana odlazi na obuku u Zagreb u postrojbu Prvi hrvatski redarstvenik, te će ujedno sačinjavati prve oružane postrojbe Hrvatske. Kijevo kao jedino hrvatsko selo na području općine Knin biti će 17. kolovoza 1990. okruženo barikadama koje su postavljane s jedne strane u Civljanima prema Vrlici i s druge strane na Polači prema Kninu. Takav razvoj događaja uvjetovao je da se odmah formira stožer za obranu Kijeva s prvim zadatkom sakupljanja lovačkog i trofejnog naoružanja te organiziranja obrane svojih domova. Tzv. JNA, koja se tada ulogorila u blizini Kijeva, bila je pod zapovjedništvom srpskih rezervnih oficira što je bio dokaz na čijoj strani se tzv. JNA nalazi. Pored toga Srbi civili iz drugih susjednih sela bili su naoružavani automatskim oružjem. Naši ljudi su preko noći bili prisiljeni postati vojnici te su se dizali sa svojih radnih mjesta i javljali na prve crte obrane od neprijatelja. Od vodstva hrvatske države dobiveni su naputci kako se ne smijemo dati isprovocirati te da prvi nipošto ne započinjemo sukob. Paralelno se pristupilo naoružavanju automatskim naoružanjem i ostalom ratnom opremom preko Kozjaka iz pravca Maovica, prenoseći teret na magaradi te vlastitim leđima.

Takav status quo: noću na straži, danju u polju i kod stoke potrajat će sve do 18. ožujka 1991. kada su se provokacije pojačale. Ponukani tim sve većim provokacijama, Zavičajni klub – Kijevo iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom održat će prosvjedni skup u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu kada je napisana, vjerojatno prva, Deklaracija koju je Hrvatsko žrtvoslovno društvo prezentiralo međunarodnoj zajednici. Ne dugo nakon toga uslijedit će krvavi Uskrs na Plitvicama i Kijevo će ostati u potpunoj blokadi, bez struje, bez telefona, sa spriječenim svakim prilazom do Kijeva. Kao odmazda zbog zarobljavanja srpskih policajaca na Plitvicama, na Civljanima su zarobljena dvojica hrvatskih redarstvenika iz Kijeva. Krizni stožer Kijeva, uz jednodušan stav da je dosta ponižavanja, donio je odluku da se zarobe taoci, trojica koji su inače viđeni na barikadama, iz susjednog mjesta Civljana kako bi poslužili kao razmjena za zarobljene redarstvenike. Uslijedila su tri dana pregovaranja bez znatnijih rezultata, pa su taoci pušteni. Tada je za Kijevo nastupila još teža blokada jer je i liječnicima iz Vrlike zabranjen dolazak u Kijevo.

Ključni događaj koji je znatno utjecao na sva kasnija zbivanja, odvio se u noći s 27. na 28. travnja 1991. kada je između Civljana i Štikova probijen obruč koji je stezao Kijevo te u Kijevo dolaze hrvatski redarstvenici i formiraju Policajsku postaju Kijevo. Tada se u blokadu Kijeva uključuje i tzv. JNA sa svojim blokadnim punktovima između Civljana i Vrlike te između Kijeva i Polače. Sva komunikacija Kijeva sa svijetom odvijala se preko brda Kozjak. Ipak, usprkos blokadi u Kijevu je održan referendum za samostalnu i suverenu Hrvatsku na kojem je dana 100%-tna potpora hrvatskom vrhovništvu u nastojanju da se stvori država Hrvatska. Tada je tzv. JNA tenkovima i transporterima zauzela cestu ispred Policijske postaje s ciljem da se iz Kijeva ukloni organizirana obrana i hrvatski redarstvenici. Istovremeno na noge se diglo i staro i mlado, žene, djeca i starci; svi su stali između tenkova i policijske postaje, a svi radno sposobni muškarci bili su na obrambenim punktovima na straži. Takva situacija potrajat će 30 dana. U sklopu Policijske postaje organizirana je javna kuhinja u kojoj su se hranili svi pripadnici policijske postaje i svi mještani Kijeva. JNA i četnici blokirali su dovoz lijekova i humanitarne pomoći u Kijevo te prolaz trudnicama i teškim bolesnicima, zabranjujući odlazak iz mjesta. U takvoj atmosferi, u Kijevo će se 2.svibnja 1991. spustiti pod kišom metaka helikopter hrvatskog MUP-a s predstavnicima hrvatskog Vrhovništva. Istog dana organizirana je prva protudiverzantska akcija u Kijevu, nakon čega je primijenjena totalna blokada. Krajem kolovoza 1991. zloglasni Mile Martić daje ultimatum hrvatskoj policiji da napusti Kijevo. Kako tom ultimatumu nije udovoljeno, Kijevo je 25. kolovoza napadnuto svim raspoloživim sredstvima. Dan kasnije, 26. kolovoza, dogodio se najcrnji dan kijevske povijesti. Protiv snaga obrane, od 160 ljudi naoružanih uglavnom kalašnjikovima, oni će otvoriti vatru iz teških strojnica, minobacača, haubica, tenkova, VBR-ova, da bi oko 11:30 sati avioni Kijevo zasuli bombama, tzv. krmačama, i kasetnim bombama, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama.

Kijevo će ostati upamćeno kao mjesto u kome su svoj put počeli zloglasni ratni zločinci general Ratko Mladić i Mile Martić, te kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je napala tzv. JNA, na kojem je u napadu prvi put upotrijebljena avijacija i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama. Ti dani 25. i 26. kolovoza ostat će u pamćenju kao dani herojskog, bespoštednog otpora. Istovremeno, toga 26. kolovoza formiran je iz Kijeva zbjeg preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Iz Drniša, ljudi su prebačeni autobusima u hotel Palace u Kaštelima, gdje su se stali nizati tužni prognanički dani. Veći broj ljudi koji je branio selo povlačio se prema Dinari, gdje će ostati 14 dana posije pada Kijeva. Nemoguće je opisati prognaničku tugu i patnju za rodnim krajem, a još teže slušati glasine o pljački i paležu rodnog mjesta, maltretiranju roditelja i rođaka koji su ostali nemoćni u Kijevu, i koji svakodnevno traže zaštitu UNPROFOR-a koji je za njih napravio logor ograđen žicom u Ercegovcima. Užasno je misliti o ljudima koji su završili u četničkim kazamatima. Naime, u borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva. Veći broj starijih i nemoćnih osoba ostao je u Kijevu te je bio izložen brutalnom maltretiranju četnika (klanje, vješanje, bacanje u bunare, vađenje očiju i sl.). Jedan dio prognanih vojno sposobnih ljudi uključio se u obranu domovine u 126. brigadi Hrvatske vojske, a drugi dio uključio se u postrojbe MUP-a RH.

U ovim postrojbama Kijevljani će doživjeti najteže bitke u obrani Sinja i Šibenika, kao i slavu prve veće pobjede u Domovinskom ratu na Južnom bojištu. Nakon toga, formirana je samostalna Domobranska satnija Kijevo koja je svoju zonu odgovornosti čuvanja prve crte bojišnice uspješno ostvarivala u nemogućim klimatskim uvjetima na Maglaju, Jelinjaku i Vrdovu. Isto tako naći će se Kijevljani na ostalim bojišnicama diljem Hrvatske te će dati veliki obol kako obrani tako i oslobađanju Hrvatske te hrvatskih krajeva u Bosni i Hercegovini. Dat će oni veliki doprinos formiranju specijalnih postrojbi MUP-a i svih gardijskih te pričuvnih brigada Hrvatske vojske.

Uvelike će doprinijeti u akcijama obrane Banovine, Vukovara, hercegovačkog krša i Dubrovnika te u oslobađanju Maslenice i Velebita u strašnim klimatskim uvjetima, u akcijama Zima 94 i Ljeto 95, koje će prethoditi onoj najvećoj vojnoredarstvenoj akciji Oluja koja će simbolično označiti Uskrs Kijeva i svih okupiranih krajeva Hrvatske, kao i u akcijama Konjičev skok, Južni potez i Maestral te Smiraj kada je konačno slomljena kičma velikosrpskom agresoru. Nakon toga 5. kolovoza 1995. konačno su se mogla izračunati stradanja Kijeva. Ona su bila strašna: srušena je do temelja kijevska crkva, simbol hrvatstva u ovim krajevima, srušeni su i zapaljeni, ama baš svi domovi, škola, ambulanta, mjesni dom, a uz sve to Kijevo je na oltar domovine položilo ljudske žrtve, tri branitelja: Miju Slavića, Franu Jurića-Arambašića i Stipu Elkaza., zatim žrtve četničkog terora: Marka Gojevića, Matu Slavića, Boju Slavić, Tomu Gašpar, Ivana Ercegovca, Jakovicu Ercegovac i Peru Gojević-Zrnić. To je cijena koja je plaćena za ostvarenje vjekovnog sna Kijeva i Kijevljana u stvaranju hrvatske države.

Ne dozvolimo da se ikada više dogodi rat, a hrvatska država neka bude nagrada za sve naše žrtve i patnje.

File Prosvjed Splićana protiv srpskog tlačenja Kijeva 06.05.1991
File Napad Srba na hrvatsko selo Kijevo 1991
File Ulazak hrvatskih snaga u Kijevo
Linkovi
© Općina Kijevo 2015 Sva prava pridržana