Villa Rustica (3.- 4. st.)

Kasnoantička vila rustika se nalazi na položaju užeg toponima Krstače. Datira u vrijeme 3.- 4. st. po. Kr. Provedenim istraživanjem i konzervacijom od 1999.- 2006. otkriveno je ukupno osam prostorija. Centralni prostor vile oznake F, prostor pred ulazom oznake G, na zapadnoj strani objekta prostor H te ukupno pet žitnica prislonjenih na centralni prostor s istočne strane. Pokretni nalazi s kasnoantičke vile odnose se na keramiku i metalne nalaze (čavle, klinove i spojku za vrata). Keramika je grublje izrade za svakodnevnu uporabu. U najvećem postotku ukazuje na provincijalnu izradu, najvjerojatnije lokalnu. Metalni nalazi nisu brojni.

Starohrvatska nekropola (9. – 10. st.)

Osim crkve Sv. Spasa, na vrelu Cetine, istraženi su srednjovjekovni starohrvatski grobovi nađeni u sloju ispod stećaka, a u razini crkve. Istraženo je 1162 groba i tako je otkrivena jedna od dosad najvećih nekropola u nas. Na tom groblju postoji 5 vrsta grobova: u goloj zemlji, ovalni, pačetvorinasti, trapezoidni i etažni. Najbrojniji su ovalni, dok je etažnih mali broj, samo 6 i to unutar crkve. Najveći broj grobova orijentiran je istok – zapad, ali i drukčije. U svim grobovima nađeni su kosturi. Groblje je nastalo u 9. – 10. st., kao i crkva, a bilo je u funkciji do 15. – 16. st.

Kozjak i Bat

Planina Kozjak s najvišim vrhom Bat (1206 m), s kojeg se prekrasno vidi vrh Dinare Sinjal (1831 m), Troglava (1912 m), Svilaje (1509 m), Peručko jezero, Moseć, Promina, Petrovo polje, Drniš, Knin, a u daljini i Velebit. Jedina litica (oko 150 m) veliki je izazov za planinare i penjače. Na Kozjaku se nalazi Kranjska špilja i neistražena jama Golubinka, a ovo područje obiluje izvorima pitke vode. Kozjak je u vrijeme II. sv. rata kao i u Domovinskom ratu poslužio kao put za evakuaciju pred najezdom velikosrpskih osvajača.

Crkva Sv. Spasa (9. st.)

U najistočnijem dijelu općine Kijevo, na vrelu Cetine, nalazi se predromanička crkva Sv. Spasa. Po svojoj očuvanosti i arhitektonskim oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi, sa zvonikom na pročelju i predbrodom. Tipološki crkva je jednobrodna longitudinalna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku produženog trolista, te ostacima zvonika na pročelju. Vanjske zidove karakterizira rasčlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze sa crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina, kažu stručnjaci iz Kninskog muzeja. Pronađeni arhitrav oltarne pregrade u unutrašnjem dijelu crkve uz navedena arhitektonska obilježja, razriješio je i problem datacije. Dotični natpis s grede spominje župana Gastiku kao donatora u vrijeme 9. st. Tim natpisom se potvrđuje da je župan Gastika sagradio crkvu za spas duše svoje, majke mu Nemire i sinova. Unutar crkve nalazi se nekoliko etažnih grobova.

Krčić

Krčić je nešto manje od 20 km dugačka riječica i prva pritoka Krke. Izvorište Krčića nalazi se u jakim krškim vrelima na južnim padinama Dinare, a njegov tok mjestimice poprima izgled anjona. Uz Krčić prolazi stara makadamska cesta koja povezuje Knin s Kijevom, a koja je izgrađena prije nešto više od 200 godina. Cestom prolazimo pored nekoliko slapova Krčića. Zadnji, najveći, najljepši i najpoznatiji slap na Krčiću je zasigurno Topoljski buk, Slap Krčić ili Veliki buk. Uz Krčić nailazimo na nekoliko slikovitih starih mlinova, od kojih su neki oštećeni u Domovinskom ratu. Romantični kanjon Krčića sa svojim slapovima i mlinovima je nezaobilazno mjesto susreta čovjeka s gotovo netaknutom prirodom. Ovdje se još može osjetiti duh prošlih vremena, kada su ljudi ovog kraja starom trošnom cestom, vozili žito na meljavu i vunu na mlinske stupe.

Dinara

Oblikom i dužinom svojih stijena, duboko doima svakoga tko je ugleda. Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca ne samo u Hrvatskoj, veći i znatno šire, i dala mu je svoje ime; bogata je riznica svih površinskih i podzemnih oblika što ih obuhvaća pojam dinarskog krasa. Taj golemi masiv, prirodna granica između Dalmacije i Bosne, dijeli poput nepremostiva zida, dva različita svijeta; mediteranski i kontinentalni. U povijesti Hrvata taj je zid imao važnu, često i sudbonosnu ulogu. Pod njegovim je okriljem stvorena jezgra prve naše države, a stoljećima je bio brana turskim naletima. Iako jedva 60 km zračne linije od mora, Dinara je sa svojim susjedima, nažalost, i moćna prepreka blagovremenom utjecaju klimatskih, privrednih i kulturnih strujanja s Jadrana.Pod imenom Dinara treba razlikovati tri orografska pojma: Dinarsko gorje, Dinaru planinu i Dinara vrh.Dinarsko gorje je lanac što se sastoji od Ilice Dinare, Troglava i Kamešnice.Najviši vrh je Sinjal (1831 m), a to je najviši vrh Hrvatske.Zanimljivo, naziv Dinara teritorijalno je različit u Bosni i Dalmaciji. Stanovnici Livanjskog polja imaju poseban naziv za svaku skupinu, dok je u Dalmaciji pojam Dinare širi. Ponegdje seže preko Troglava sve do Prolog planine.U antičko doba planina se zvala Adrion oros. Njezino današnje ime je nejasnog postanka, vjerojatno povijesni trag ilirskog plemena Dindara, koje je živjelo s istočne strane.Dinara je glomazan i zatvoren masiv, dugačak 20, a širok 10 km. Granicu joj s triju strana obilježava cestovni polukrug Uništa – Cetina – Knin – Bosansko Grahovo – Peulje, a s jugoistoka, od masiva Troglava, dijeli je Privija iznad Uništa, prijevoj visok 1230 m.

Špilje

Kijevo i okolica sa svojom kulturnom baštinom i prirodnim fenomenima (nadzemnim i podzemnim) oduvijek privlačili mnoge posjetitelje, među kojima su bili poznati književnici, putopisci i znanstvenici, istraživači raznih struka, koji su svoje radove objavljivali, o čemu svjedoči brojna literatura. Tako je naš poznati književnik Petar Zoranić napisao još 1536. 'Planine', prvi roman starije hrvatske književnosti, inspiriran planinama Dinarom i Velebitom, tiskan u Veneciji 1569. na hrvatskom jeziku. Talijanski putopisac i opat, Alberto Fortis, putuje po Dalmaciji i dojmove sa svojih putovanja objavljuje 1774. u knjizi 'Viaggio in Dalmazia', a u poglavlju 'Podzemno putovanje' opisuje posjet jednoj od špilja (Rudelića špilja kod izvora Cetine). Samo dvije godine nakon objavljivanja Fortisove knjige, Sinjanin Ivan Lovrić, dvadeset dvogodišnji student u Padovi, nezadovoljan Fortisovim opisom rodnog mu kraja, poduzima u više navrata istraživanje oko špilja oko izvora Cetine, a posebice Gospodske špilje nad prvim izvorom Cetine. Svoja istraživanja tijekom kojih je posjetio Gospodsku špilju, Rudelića špilju, špilju Kotlušu Tatsku, Metiljavicu, Ponikvu i Suhi Rumin, objavljuje 1776. u djelu 'Bilješke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa' i 'Život Stanislava Sočivice' na talijanskom jeziku, tiskano u Veneciji. U tom djelu ispravlja i nadopunjuje Fortisova opažanja, detaljno opisuje istraživanje Gospodske špilje, vjerno prenosi i tumai nastanak sigastih ukrasa te kretanje podzemne rijeke. Njegovi opisi u mnogome odgovaraju današnjim znanstvenim stajalištima.

Izvor rijeke Cetine

Rijeka Cetina, u antikno doba zvana Hippus, već više od tisuću godina nosi lijepo hrvatsko ime Cetina. Tako su je, naime, nazvali doseljenici koji su se tamo nastanili u njezinoj dolini i tamo utemljili župu koju još u 10. st. Spominje bizantski car i pisac Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio. Cetina je dugačka 110,5 km izvire iz nekoliko jakih vrela podno Dinare: Glavaš jezero, Kotluša, Nele, Baraševo vrelo, Gavranov Begovac, Vukovića jezero, Garginta, Preočko vrelo, Vraniš vrelo i drugi. Od Trilja se probija prema moru. Ušće joj je nedaleko od grada Omiša.

Grad utvrda Glavaš (14.- 15. st.)

Nalazi se na padini planinskog masiva Dinare, a samo je jedna od jedanaest utvrda tadašnjeg kninskog područja, nastalih tijekom izgradnje utvrda radi obrane od Osmanlijskih napada. Datira u vrijeme 15.-17. st. Bila je u posjedu velikaške obitelji Nelipića. Arheološko istraživanje na utvrdi Glavaš je provedeno u cijelosti u razdoblju od 2009.- 2012. Pronađeni nalazi s utvrde odnose se na: metalne predmete (vojnu opremu i oružje, konjsku opremu, predmete kojima nije moguće odrediti funkciju, toaletni pribor, metalne predmete različite namjene, metalne predmete vezane uz arhitekturu, odnosno otvore na kući), potom kopče, nakit, novac staklo, keramičke lule, kuhinjsku i stolnu keramiku, predmete od kosti, kamene predmete (manje kugle od domaćeg vapnenca) i uzorke (drvo, ugalj, lijep i korijenje).

Crkva Sv. Mihovila

Početkom 13.st.pučanstvo Kijeva gradi svoju mjesnu katoličku crkvu Sv. Mihovila na brežuljku Glavica.1709.godine posvetio ju je splitski nadbiskup Cupilli.Crkva je s vremenom postala potpuno ruševna. 1930. Fra Ante Benutić,župnik župe Kijevo (1939.) poduzima pothvat te na mjestu stare župne crkvice, zajedno sa svojim Kijevljanima,gradi župnu crkvu Sv.Mihovilu arhanđelu u stilu starokršćanske bazilike s trima lađama i dvama zvonicima,dugu 31 metar.Crkva je sagrađena od kamena u 4 godine velikim trudom i žrtvom župljana.Za dan blagoslova nove crkve određen je glavni Gospin blagdan župe, Gospa od Karmela, 16. srpnja.Fra Antinu crkvu su u Drugom svjetskom ratu srušili velikosrpski fanatici,koja je 1948.-1949 dijelom popravljena. Podignut je samo jedan zvonik (1959.-1963.).Crkva Sv. Mihovila srušena je 1991. treći put u ovom stoljeću do temelja od strane srpske vojske.Četvrta po redu crkva Sv. Mihovila od 1709. gradi se na istom mjestu na kojem su građene i prethodne crkve.

Comments are closed.

Close Search Window