Domovinski rat
Vjetar demokratskih promjena
Kao i cijelu Hrvatsku početkom 1990. i Kijevo je zahvatio vjetar demokratskih promjena. 30. svibnja 1990. održani su prvi slobodni demokratski izbori na kojima je plebiscitom pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Početkom kolovoza iste godine 50 Kijevljana odlazi na obuku u Zagreb u postrojbu Prvi hrvatski redarstvenik, te će ujedno sačinjavati prve oružane postrojbe Hrvatske. Kijevo kao jedino hrvatsko selo na području općine Knin biti će 17. kolovoza 1990. okruženo barikadama koje su postavljane s jedne strane u Civljanima prema Vrlici i s druge strane na Polači prema Kninu. Takav razvoj događaja uvjetovao je da se odmah formira stožer za obranu Kijeva s prvim zadatkom sakupljanja lovačkog i trofejnog naoružanja te organiziranja obrane svojih domova. Tzv. JNA, koja se tada ulogorila u blizini Kijeva, bila je pod zapovjedništvom srpskih rezervnih oficira što je bio dokaz na čijoj strani se tzv. JNA nalazi. Pored toga Srbi civili iz drugih susjednih sela bili su naoružavani automatskim oružjem. Naši ljudi su preko noći bili prisiljeni postati vojnici te su se dizali sa svojih radnih mjesta i javljali na prve crte obrane od neprijatelja. Od vodstva hrvatske države dobiveni su naputci kako se ne smijemo dati isprovocirati te da prvi nipošto ne započinjemo sukob. Paralelno se pristupilo naoružavanju automatskim naoružanjem i ostalom ratnom opremom preko Kozjaka iz pravca Maovica, prenoseći teret na magaradi te vlastitim leđima.
Status Quo
Takav status quo: noću na straži, danju u polju i kod stoke potrajat će sve do 18. ožujka 1991. kada su se provokacije pojačale. Ponukani tim sve većim provokacijama, Zavičajni klub – Kijevo iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim žrtvoslovnim društvom održat će prosvjedni skup u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu kada je napisana, vjerojatno prva, Deklaracija koju je Hrvatsko žrtvoslovno društvo prezentiralo međunarodnoj zajednici. Ne dugo nakon toga uslijedit će krvavi Uskrs na Plitvicama i Kijevo će ostati u potpunoj blokadi, bez struje, bez telefona, sa spriječenim svakim prilazom do Kijeva. Kao odmazda zbog zarobljavanja srpskih policajaca na Plitvicama, na Civljanima su zarobljena dvojica hrvatskih redarstvenika iz Kijeva. Krizni stožer Kijeva, uz jednodušan stav da je dosta ponižavanja, donio je odluku da se zarobe taoci, trojica koji su inače viđeni na barikadama, iz susjednog mjesta Civljana kako bi poslužili kao razmjena za zarobljene redarstvenike. Uslijedila su tri dana pregovaranja bez znatnijih rezultata, pa su taoci pušteni. Tada je za Kijevo nastupila još teža blokada jer je i liječnicima iz Vrlike zabranjen dolazak u Kijevo.
Herojski otpor
Kijevo će ostati upamćeno kao mjesto u kome su svoj put počeli zloglasni ratni zločinci general Ratko Mladić i Mile Martić, te kao prvo mjesto u Hrvatskoj koje je napala tzv. JNA, na kojem je u napadu prvi put upotrijebljena avijacija i sredstva zabranjena međunarodnim konvencijama. Ti dani 25. i 26. kolovoza ostat će u pamćenju kao dani herojskog, bespoštednog otpora. Istovremeno, toga 26. kolovoza formiran je iz Kijeva zbjeg preko Kozjaka prema Maovicama i Drnišu. Iz Drniša, ljudi su prebačeni autobusima u hotel Palace u Kaštelima, gdje su se stali nizati tužni prognanički dani. Veći broj ljudi koji je branio selo povlačio se prema Dinari, gdje će ostati 14 dana posije pada Kijeva. Nemoguće je opisati prognaničku tugu i patnju za rodnim krajem, a još teže slušati glasine o pljački i paležu rodnog mjesta, maltretiranju roditelja i rođaka koji su ostali nemoćni u Kijevu, i koji svakodnevno traže zaštitu UNPROFOR-a koji je za njih napravio logor ograđen žicom u Ercegovcima. Užasno je misliti o ljudima koji su završili u četničkim kazamatima. Naime, u borbama za Kijevo zarobljeno je 70 pripadnika obrane Kijeva. Veći broj starijih i nemoćnih osoba ostao je u Kijevu te je bio izložen brutalnom maltretiranju četnika (klanje, vješanje, bacanje u bunare, vađenje očiju i sl.). Jedan dio prognanih vojno sposobnih ljudi uključio se u obranu domovine u 126. brigadi Hrvatske vojske, a drugi dio uključio se u postrojbe MUP-a RH.
Obrana Banovine i Vukovara
Uvelike će doprinijeti u akcijama obrane Banovine, Vukovara, hercegovačkog krša i Dubrovnika te u oslobađanju Maslenice i Velebita u strašnim klimatskim uvjetima, u akcijama Zima 94 i Ljeto 95, koje će prethoditi onoj najvećoj vojnoredarstvenoj akciji Oluja koja će simbolično označiti Uskrs Kijeva i svih okupiranih krajeva Hrvatske, kao i u akcijama Konjičev skok, Južni potez i Maestral te Smiraj kada je konačno slomljena kičma velikosrpskom agresoru. Nakon toga 5. kolovoza 1995. konačno su se mogla izračunati stradanja Kijeva. Ona su bila strašna: srušena je do temelja kijevska crkva, simbol hrvatstva u ovim krajevima, srušeni su i zapaljeni, ama baš svi domovi, škola, ambulanta, mjesni dom, a uz sve to Kijevo je na oltar domovine položilo ljudske žrtve, tri branitelja: Miju Slavića, Franu Jurića-Arambašića i Stipu Elkaza., zatim žrtve četničkog terora: Marka Gojevića, Matu Slavića, Boju Slavić, Tomu Gašpar, Ivana Ercegovca, Jakovicu Ercegovac i Peru Gojević-Zrnić. To je cijena koja je plaćena za ostvarenje vjekovnog sna Kijeva i Kijevljana u stvaranju hrvatske države.
27-28 svibnja 1991.
Ključni događaj koji je znatno utjecao na sva kasnija zbivanja, odvio se u noći s 27. na 28. travnja 1991. kada je između Civljana i Štikova probijen obruč koji je stezao Kijevo te u Kijevo dolaze hrvatski redarstvenici i formiraju Policajsku postaju Kijevo. Tada se u blokadu Kijeva uključuje i tzv. JNA sa svojim blokadnim punktovima između Civljana i Vrlike te između Kijeva i Polače. Sva komunikacija Kijeva sa svijetom odvijala se preko brda Kozjak. Ipak, usprkos blokadi u Kijevu je održan referendum za samostalnu i suverenu Hrvatsku na kojem je dana 100%-tna potpora hrvatskom vrhovništvu u nastojanju da se stvori država Hrvatska. Tada je tzv. JNA tenkovima i transporterima zauzela cestu ispred Policijske postaje s ciljem da se iz Kijeva ukloni organizirana obrana i hrvatski redarstvenici. Istovremeno na noge se diglo i staro i mlado, žene, djeca i starci; svi su stali između tenkova i policijske postaje, a svi radno sposobni muškarci bili su na obrambenim punktovima na straži. Takva situacija potrajat će 30 dana. U sklopu Policijske postaje organizirana je javna kuhinja u kojoj su se hranili svi pripadnici policijske postaje i svi mještani Kijeva. JNA i četnici blokirali su dovoz lijekova i humanitarne pomoći u Kijevo te prolaz trudnicama i teškim bolesnicima, zabranjujući odlazak iz mjesta. U takvoj atmosferi, u Kijevo će se 2.svibnja 1991. spustiti pod kišom metaka helikopter hrvatskog MUP-a s predstavnicima hrvatskog Vrhovništva. Istog dana organizirana je prva protudiverzantska akcija u Kijevu, nakon čega je primijenjena totalna blokada. Krajem kolovoza 1991. zloglasni Mile Martić daje ultimatum hrvatskoj policiji da napusti Kijevo. Kako tom ultimatumu nije udovoljeno, Kijevo je 25. kolovoza napadnuto svim raspoloživim sredstvima. Dan kasnije, 26. kolovoza, dogodio se najcrnji dan kijevske povijesti. Protiv snaga obrane, od 160 ljudi naoružanih uglavnom kalašnjikovima, oni će otvoriti vatru iz teških strojnica, minobacača, haubica, tenkova, VBR-ova, da bi oko 11:30 sati avioni Kijevo zasuli bombama, tzv. krmačama, i kasetnim bombama, inače zabranjenim međunarodnim konvencijama.
Najteže bitke
U ovim postrojbama Kijevljani će doživjeti najteže bitke u obrani Sinja i Šibenika, kao i slavu prve veće pobjede u Domovinskom ratu na Južnom bojištu. Nakon toga, formirana je samostalna Domobranska satnija Kijevo koja je svoju zonu odgovornosti čuvanja prve crte bojišnice uspješno ostvarivala u nemogućim klimatskim uvjetima na Maglaju, Jelinjaku i Vrdovu. Isto tako naći će se Kijevljani na ostalim bojišnicama diljem Hrvatske te će dati veliki obol kako obrani tako i oslobađanju Hrvatske te hrvatskih krajeva u Bosni i Hercegovini. Dat će oni veliki doprinos formiranju specijalnih postrojbi MUP-a i svih gardijskih te pričuvnih brigada Hrvatske vojske.
Hrvatska država
Ne dozvolimo da se ikada više dogodi rat, a hrvatska država neka bude nagrada za sve naše žrtve i patnje.
